Štampa
Kategorija: Kultura
Pogodaka: 3075

Ima nekoliko nedelja što je akademik, prof. dr Kaplan Burović otsutan u svom stanu u Ženevi (Švajcarska). Kao prethodnih godina, tako i ove, otišao je na Balkan radi štampanja njegovih dela. Ove godine nosi sa sobom ništa manje već 7 (sedam) novih knjiga.

Neke su od njih već u ruke čitalaca. Druge su u procesu štampanja, dok im on stoji grafičarima štamparije nad glavom iz više razloga.Pre neki dan pozvaše Akademika Burovića u Crnogorskoj Akademiji Nauka i Umjetnosti (CANU). On se prijavi kod sekretarice, koja mu reče:
 -Predsednik Akademije je momentalno zauzet. Dok on završi sa strankom razgovor, idemo u kabinet akademika Zorana Lakića, pa tamo pričekajte malo.
Kad uđoše u kabinet Akademika Lakića, sekretarica ga pretstavi:
-Gospodin dolazi iz Švjcarske. Pričekaće ovde kod vas dok se oslobodi gospodin Predsednik da ga primi.
Akademik Zoran Lakić se odmah diže na noge i, pružajući mu ruku, upita ga:
-Ko ste vi?
Akademik Burović, pružajući mu svoju desnicu, reče:
-Ja sam…
U tom momentu primeti na stolu Akademika Lakića svoje delo BUROVIĆI – porodična istorija. Prstom leve ruke odmah pokaza na knjigu i reče mu:
-…ovaj!
Nije stigao ni da se rukuje sa Akademikom Lakić kad mu ovaj, umesto rukovanja, baci ruke oko vrata, zagrli ga bratski i reče mu:
-Vi ste Akademik Burović?!…E-e-e, sve sam mogao zamisliti, ali ovo, da će mi Akademik Burović doći ovako u kabinet, to nisam ni pomislio, ni zamislio!
Dok se sekretarica vrati u njenoj kancelariji, njih dvoje nastaviše razgovor, u koji odmah upadoše i drugi, prisutni. Svi su bili radoznali da upoznaju ovog vanrednog čoveka, koji je prošao pešice kroz jugoslovensku i albansku Golgotu, gde su ga svesno, sasvim svesno i sasvim nevinog, osudili kao disidentnog književnika na 43 godina monstruoznog zatvora, u stravičnon Burelju (Albanija), deset puta ga na živo odrali, tražeći od njega da porekne svoju srpsko-crnogorsku nacionalnu pripadnost, jugoslovensko džavljanstvo, svoja društveno-politička ubeđenja, pa i očinstvo svojoj masakriranoj deci, na što im je on odgovorio sada svima poznatim prezrenjem, preneto još 1995. preko RTV BEOGRADA (Srbije): PIČKA VAM MATERINA ALBANSKA SOCIJAL-FAŠISTIČKA I ŠOVINISTIČKA BAGRO! MIČITE RUKE SA KOSOVA, JER JE BILO I JESTE NAŠE!
Preko svega, Akademik Burović je aktuelno poznat širom sveta kao najveći savremeni albanolog, autor albanoloških teza (od Albanaca nazvane „crne teze“!), pa i autor preko 100 privatno izdatih knjiga, koje razdaje na poklon, što nije učinio ni grof Lav Tolstoj, vlasnik nekoliko sela i na hiljade kmetova u carskoj Rusiji. Istina je da su i preci Akademika Burovića bili grofovi, pa i vlasnici 14 sela u opštini Herceg Novog, vlasnici čitave oblasti Burovina u Boki Kotorskoj i na hiljade kmetova, ali Akademik Burović je od njih nasledio samo grofovsku titulu, jer su Burovićima u Boki konfiskovali sve nepokretno i pokretno još 1797. austrougarski okupatori, sa čijom se okupacijom nisu složili. Protiv austro-ugarske okupacije borili su se ne samo muškarci ove rodoljubive porodice, već i žene, kćerke, deca, pa su u Boki svi istrebljeni do jednog. Spasili su se samo oni koji su uspeli da izbegnu na Cetinje, gde iz katoličanstva prelaze u pravoslavlje, kao i neki koji su izbegli u Grčkoj i, razume se, oni koji su se od vremena preselili u Italiji, na teritoriji Mletačke Republike, u Veneciji, a u svojim vremenom kupljenim kućama, palatama i imanjima.
Aktuelno, od kad je izašao iz albanskog zatvora, Akademik Burović živi kao politički emigrant u Ženevi, gde mu je 2006. dato i državljanstvo. Izdržava ga švajcarska vlada, koja mu daje jednu sirotinjsku penziju, koliko da ne umre od gladi, a od koje on, stežući kaiš, izdvaja zalogaj za zalogajem da bi platio štampanje njegovih knjiga.
Razgovor o njegovom životu i stvaranju prekide sekretarica, koja se vrati i reče Akademiku Buroviću da ga čeka gospodin Momir Ðurović, predsednik CANU. Sa Akademikom pođe kod Predsednika i akademik Zoran Lakić, koji, posle kratkog razgovora Akademika Burovića sa Predsednikom, predloži da na jednoj katedri CANU Akademik Burović održi predavanje u vezi porekla Albanaca, sa posebnim akcenton na poreklo ovih u Crnoj Gori, za što je Akademik Burović, preko svojih mnogobrojnih izdanja dokazao svetski da je kompetentniji od bilo koga. Njegove albanološke teze je preko interneta komentarisao i Universitet New Yorka, pa mu ih je i objavio pod naslovom THE STANCES OF KAPLAN BUROVICH ABOUT THE
ALBANOLOGICAL PROBLEM, ESPECIALLY ON THE ORIGIN OF THE ALBANIAS (New York 2005). Predsednik Ðurović se odmah složi, a i Akademik Burović prihvati to. Akademik Lakić se zaduži da odredi dan kad će Akademik Burović doći u Podgorici za to predavanje, kao i za procedualne i tehničke pripreme tog predavanja.
Po završenom razgovoru sa predsednikom CANU, koji je prošao u srdačnoj atmosveri obostranog razumevanja, Akademik Burović zamoli Akademika Lakića da mu pozove taksi za aeroport, jer je već bio izvadio kartu za Beograd, gde su ga čekali ne samo njegovi pravoslavni Burovići, Nebojša i Aleksandar, već i njegov veliki prijatelj Milovan Brkić, glavni i odgovorni urednik beogradskol lista TABLOID.
Akademik Lakić ga isprati do taksia, gde ga opet zagrli kao rođenog brata. Pošto se vrati u svoj kabinet i sede za stolom, upre oči u knjigu BUROVIĆI – porodična istorija i upita sebe:
-Je li moguće da sam malo pre bio sa Akademikom Burovićem, da smo se zagrlili, ili…ili ovo sanjam?!
Luka TOMOVIĆ