Povodom šezdeset godina književnog rada Ljubivoja Ršumovića, u Gradskom kulturnom centru Užice je priređena izložba fotografija "Ljudi koje srećom srećem" i predstavljen je "Ratni dnevnik Stevana J. Tucovića", pukovnika srpske vojske i brata Dimitrija Tucovića.

Obeležavanje značajnog jubileja velikog pesnika, upriličeno povodom dana Užica - 9. oktobra, organizovale su tri užičke ustanove kulture - Narodno pozorište, Istorijski arhiv i Gradski kulturni centar, a ista postavka je letos bila priređena i na Zlatiboru.

Izložba sadrži 77 portreta koje je Ršumović uradio najpre fotografišući svoje roditelje u zlatiborskom selu Ljubišu, gde je rođen, a potom i njemu značajne ljude na Zlatiboru, u Čajetini i Užicu, gde je završio gimnaziju. Osim te postavke, priređena je i izložba fotografija iz predstava "U cara Trojana kozje uši" i "Snežana i sedam patuljaka" koje su, po tekstu Ršumovića, postavljene u Narodnom pozorištu Užice. Zahvaljujući Ršumoviću, sačuvana je kopija "Ratnog dnevnika Stevana J. Tucovića", pukovnika srpske vojske i jednog od dvojice braće Dimitrija Tucovića, vođe socijaldemokratskog i radničkog pokreta u Srbiji koji je, kao rezervni oficir, poginuo 7. novembra 1914. godine na Vrapčem brdu, kod Lazarevca, tokom Kolubarske bitke.

Dnevnik je štampao Istorijski arhiv, a priredili su ga dr Aleksandar Savić, istoričar, i Đorđe Pilčević, novinar i publicista iz Užica, koji je preminuo u aprilu ove godine. Navodeći da će ta knjiga "dopuniti saznanja o učešću ratnika iz užičkog kraja u Velikom ratu", dr Aleksandar Savić je istakao da autor dnevnika prikazuje "potresna svedočenja o stradanjima srpskog naroda i vojske, pitajući se da li je to zaista bilo potrebno i ko za to snosi odgovornost".

- Opisujući ogromne žrtve, patnje i razaranja, njegov dnevnik na pojedinim stranicama podseća na antiratni roman, ocenio je dr Savić.

Ljubivoje Ršumović, koji je sa Tucovićima u srodstvu, svedočio je o tome da je dugo čuvao originalni dnevnik i da je, kao urednik u beogradskom Izdavačkom preduzeću Književne novine, gde je rukopis 1984. godine prekucan, planirao da ga objavi. Međutim, kako je rekao, "podigla se prašina" u javnosti zbog objavljivanja knjiga "Istina o Dučiću" Radovana Popovića i "Knjige o Milutinu" Danka Popovića, kao i zbog pripreme objavljivanja dela Slobodana Jovanovića. Neposredno pre toga, kako je naveo, u časopisu Književne novine su objavljene i pesme "Istočnice" Ljube Simovića, protiv koga je takođe bio odijum u javnosti.

- Mene su proglasili za nacionalistu i isključili iz Saveza komunista i prešao sam u Pozorište "Boško Buha" za upravnika. Original Dnevnika je ostao u Književnim novinama, ali kopiju sam čuvao kod kuće, objasnio je Ršumović i naveo da su mnogo godina kasnije Istorijski arhiv u Užicu i Snežana Đenić, direktorka Biblioteke u Čajetini, pomogli da se Dnevnik ipak objavi.

    Bol za Dimitrijem Tucovićem

    - To je dnevnik ratnika koga, pre svega, boli to što je njegov brat Dimitrije Tucović poginuo pre njega. Iako je Dimitrije bio protiv ratnih kredita tadašnje Vlade Srbije i o tome je pisao i govorio na kongresima po Evropi, ipak se odazvao pozivu u rat i kao rezervni oficir je otišao na front i, maltene, u prvoj bici je poginuo, rekao je za Danas pesnik, navodeći da redovno posećuje Vrapče brdo, mesto na kome je poginuo Dimitrije Tucović, njegov deda-ujak.
     Novinarski i reporterski učinak

    Dok je bio novinar, ispred Ršumove "lajke" i "nikona" našli su se značajni ljudi, pisci i umetnici sa kojima je bio prijatelj. Tako su se u tom serijalu, između ostalih, našli portreti Branka Ćopića, Antonija Isakovića, Desanke Maksimović, Stevana Raičkovića, Duška Radovića, Moma Kapora, Svetlane Velmar Janković, Brane Crnčevića, Danila Kiša, Nede Arnerić, Raše Popova, Radovana Karadžića...