Vukman Krivikuća, tvorac sedam Nacionalnih nagrada

Posle tri godine pauze Ministarstvo spoljnih poslova, Uprava za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu, raspisalo je javni poziv za podnošenje predloga za dodelu nacionalnih priznanja za izuzetan doprinos, rezultate i zasluge u oblasti ostvarivanja saradnje i jačanja veza matične države i dijaspore, kao i matične države i Srba u regionu, Konkurs traje od 3. avgusta do 12.avgusta 2021. godine.

Nacionalne nagrade Srbije našim ljudima u rasejanju ustanovilo je Ministarstvo kulture pre desetak godina, kada je ministar dijaspore bio Srđan Srećković. Osmislili su ga ministrovi pomoćnici i saradnici Vukman Krivokuća, Milorad Jakšić i Aleskandar Čotrić. Osnivači su tada predvideli sa se pored šest Nacionalne nagrade i statua: „Slobodan Jovanović”, „Mihajlo Pupin”, „Nikola Tesla”, „Dositej Obradović”, „Vuk Karadžić” , “Miloš Crnjanski”, dodeljuje vrhunska nagrada i statue “Majke Srbije”, rad umetnika iz SAD, koju je darivao dr Borko Đorđević iz Kalifornije i bronzane statue naših velikana. Tako je, na primer, nagradu “Majka Srbije”, dobio Dušan Vidaković, osnivač i vlasnik frankfurtskih “Vesti”. Njega je predložio vladika Konstantin, episkop Eparhije srednjoevropske Srpske pravoslavne crkve. Vidaković (1945) je 1992. pokrenuo je „Vesti“, prvi dnevni list namijenjen dijaspori, koji izlazi u Evropi, Americi, Australiji i Srbiji. Vlasnik je izdavačke kuće „Nidda Verlag“, dnevnog lista „Vesti“ i više građevinskih firmi u Njemačkoj. Za senatora Republike Srpske bio je imenovan 2002. godine. Član je bio Skupštine dijaspore i Srba u regionu, kao i srpskih organizacija u Njemačkoj i Srbiji. Aktivan je u odborima SPC. Dok je nagradu i statuu“Mihajlo Pupin” dobio dr Dejan Ilić, pronalazać mikro baterija, filmskih kamera, dobritnik tehničkog Oskara i vlasnik fabrika baterija u Nemačkoj. Nagrada “Mihajlo Pupin” dodeljena je, na primer, i Branimiru Simiću Glavaškom, fizičaru iz Klivlenda, koga je predložila Eparhija Istočnoameričke Srpske Pravoslavne crkve u Severnoj i Južnoj Americi.

Glavaški (1938) je diplomirao na Elektrotehničkom fakulteta BU (1965.), doktorirao fiziku na Univerzitetu Kent u Engleskoj (1971). Preselio se u SAD 1973. godien. Kao profesor na Vestern univerzitetu vodio multidisciplinarni program u oblasti informacija. Bio naučni istraživač Tehnološki fakultet BU (1966), profesor Univerziteta Kent (1972.), Univerziteta u Southemptonu (1973), Laboratoriji Di kibernetika u Napulju i Univerziteta za mir i razvoj UN (1996.). Bio je direktor kompanije “Simitec LLC” i pronalazač sa nekoliko svetskih patenata.

Glavaški Simić je bio saradnik vladike Lavrentije, patrijarha Germana i vladike Vasilije žičkog. Prvak parohije Sv. Sava i Kulturno-prosvetne organizacije Srpskog narodnog univerziteta “Vuk Stef. Karadžić” u Klivlendu. Osnivač je Fondacije „Vuka Karadžić“ na Ohajo Univerzitetu u Kolumbusu, Srpske pravoslavne škole, prvog Vukovog spomenika u SAD (1999), Srpskog pravoslavnog groblja pri manastiru Marča. Organizator proslave šest vekova od Kosovske bitke u SAD, Vukovog sabora u dijaspori, proslave 800 godina manastira Hilandar, književnih susreta, pozorišnih festivala i narodnih sabora.

Dobrotvor hrama Sv. Sava u Beogradu, patron manastira Marča u Ohaju, donator Teološke školi u Libertivilu, kompjuterskog centara u manastiru Dečani, monahinjama Pećke patrijaršije i naučne laboratorije Elektrotehničkom faklutetu BU. Branimir Simić Glavaški danas živi u Beogradu.

Statuu i nagradu “Nikola Tesla” dobila je i američka naučnica robotike dr Maja J. Matarić iz Vašingtona, koju je predložila Srpska pravoslavna opština u San Gabrijelu, Kalifornija.

A nagrada “Miloš Crnjanski” i statutu pripale su Branku Anđiću, koga je predložila Ambasada Srbije u Argentini. Nacionalne nagrade “Slobodan Jovanović” dobio je arhitekta i ktitor Predrag Vladiković, počasni konzul Srbije iz Vankuvera, koga je predložila Asocijacija za poslovnu saradnju sa dijasporom i svetom. Vladiković je arhitekta, poreklom je iz Sombora. Završio je studije arhitekture na BU. Emigrirao u Kanadu 1982. godine.

Vlasnik je kompanije ”National Forming Systems Inc” za snabdevanju visokogradnje oplatama. Njegovim patentom posebne vrste oplate firma se razvila i danas radi i na Tajvanu, Havajima, u Emiratima i SAD. Predrag Vladiković, je bio član Saveta Predsednika Republike Srbije za privredu i razvoj. Član Udruženja arhitekata Britanske Kolumbije i član Kraljevskog arhitektonskog instituta u Kanadi. Učestvuje u organizovanju srpskih manifestacija, kao što je proslava 150 godina rođenja Nikole Tesle, Festival srpskog filma, Srpski dan i gostovanja srpskih umetnika u pokrajini Britanska Kolumvija. Dobrotvor i projektant ckve Svetog arhanđela Mihaila i Srpskog kulturnog centra u Vankuveru. Dobitnik je Ordena Svetog Save, koji dodeljuje Srpska pravoslavna crkva.

Statuu i nagradu “Dositej Obradović” primio je dr Predrag Mandić, srpski aktivista iz Budimpešte, koga je tada predložila Samouprava Srba u Mađarskoj.

Nagrada “Vuk Karadžić” dobio je protojerej Srboljub Miletiću iz Australije, inače, poreklom iz Ribarske Banje, koga je predložila Srpska pravoslavna crkveno-školska opština Sveti arhiđakon Stefan, Sidnej.
Na svečanosti 2010. godine u Ministarstvu dijaspore, ministar Srđan Srećković je, na primer, podelio nagrade Davidu Albahariju, kanadskom piscu “Miloš Crnjanski” za književnost, Đorđu Nikoliću, pesmiku iz Čikaga nagradu i statutu “Vuka Karadžić”, vođi rumunskih Srba profesoru Slavomiru Gvozdenoviću “Dositej Obradović”.

Interesantno je da je posle ukidanja Nacionalne nagrade 2014. godine pod izgovorom da Ministarstvo spoljnih poslova “nema sredstava za nju”, Vukman Krivokuća u svojstvu pomoćnika direktora Kancelarije za dijasporu i Srbe u regionu pokušao da oživi ovu instituciju nagrađivanja od strane matice najzaslužnijih Srba u rasejanju. Krivokuća je uspeo da dogovori oživljavanje Nacionalne nagrade 2017. godine. tada je raspisan konkurs. Prilikom kunkursa 2017. sa liste nagrada izbačena je nagrada “Miloš Crnjanski”. Potom su na taj konkurs prijave stigle, ali dodela nagrada nikada nije obavljena. Tada su, na primer, kao kandidati za Nacionalnu nagradu bili kandidovani Aleks Mačeski, počasni konzul iz Klivlenda, Stane Ribič, predsednik urduženja Srba u Slovačkoj, Radomir Putniković, lobista i književnik iz Velike Britanije.

Imao sam priliku da u razgovoru sa gospodinom Arno Gujonom, direktorom Uprave za saradnjus a dijasporom i Srbima u regionu u MSP ponovim ideju Vukmana Krivokuće. Pre godinu dana dirketnor Gujon je rekao: “To je dobra ideja”.

Sada je konkurs za Nacionalne nagrade aktivista iz dijaspore i regiona objavljen, ali na listi nagrada i delje nema “Miloša Crnjanskog”, koji se dodeljivao za dobre rezultate u književnosti autora iz rasejanja. Generalna primedba ljudi iz rasejanja je da konkurs kratko traje. I da je raspisan u vreme letnjih odmora, kada mnogi klubovi, društva i udruženja ne rade.

Kako saznajem američki Srbi već pišu prijavu za konkurs i predlažu da kandidati za nagradu „Majksa Srbija“ i „Slobodan Jovanović“ budu Aleksa Mačeski, počasni konzul Srbije iz Klivlenda i legendarna Mima Bižić, Srpinja iz Pensilvanije, koja Amerikance uči našoj istoriji. Udruženje Srba iz Štajerske priprema konkursna dokumenta za prijavu Radeta Bakračevića, velikog srpskog aktiviste iz Maribora. On će biti kandidat za Nacionalnu nagradu „Majka Srbije“.

Verovatno će sa liste kandidata iz 2017. godine, sa konkursa koji je tada propao, da budu kandidovani Stane Ribič iz Slovačke, Nikola Lončar iz SAD, Radomir Putniković iz Londona i naučnici iz Evrope.